Jasno je da je sve ne jasno !
30.06.2009., utorak
Trenutak mi je prošao ...
|
Kako da otvorim pismo ako ga nisam dobio, mogu ga i čitati i odgovoriti na njega, a opet, mogu ga i baciti ... Ali ... Ako ga nisam dobio, ne mogu ništa ! A kako danas dobiti pismo ? Nisam siguran, zapravo, zanima li me to uopće ? Pisao bi, piše mi se, kome pisati, ako nije odgovor na napisano ... Zar uopće netko želi čitati nešto, ja nisam siguran da bi htio, makar pisalo baš ono što mi treba a još ni ne znam da je to baš to ! Lažem ! Ipak želim biti iznenađen ! Ali ne vjerujem ... Definitivno ne vjerujem da je moguće, mislim, možda, ali sasvim teško i nekako mi je mučno pomisliti na to kad sam siguran da je tako ! Dan nikada ne završi, možda već poslije, možda se dogodi ! Iznenadi me ! |
28.06.2009., nedjelja
|
Nije veličina u znanju onoga što znamo, već valjda u mogućnosti da saznamo ono što nas zanima ... Hm, jebena internet generacija, moja najbolji frend google zna najbolje ili barem više od vas koji ste zakinuti neznanjem toga nečega što ja možda želim znati ali mi VI ne možete reći ... Da sam barem Michael Jackson ... Bio nekad ... Imao bi sve, i Billie Jean bi bila moja ako bi to želio ... Ali gdje nas vodi mogućnost koja nam se nudi, što mi radimo sa svim tim trenutcima u kojima jednostavno radimo ono što nas čini ljudima, odlučujemo, dajemo si za pravo, činimo ... Nisam se sam sebi nikad predstavljao kao neko tko siguran u sebe uvijek krene u pravom smjeru, ali sam znao da ako ne pomislim prije na sve te mogućnosti koji mi se nude, neću ni izgubiti dragocjeno vrijeme koje je preda mnom a ja ga tako perfidno koristim za ono za čega sam uvijek spreman, RAZMIŠLJANJE ... Da, da, upravo sam ga izgubio, opet se oteo jedan trenutak iz okova moje prolaznosti i otišao u nepovrat . . . Vrijedi li promisliti, ili samo gubimo vrijeme ... Gladan sam, pa jesti ću ... Što ? Zar je važno ... Jeo sam ! |
Jasno je (samo) da je sve ne jasno !
|
Čini mi se da se mi u potpunosti razumijemo ... Nije da mi je jasna moja namjera, ali namjera sama po sebi nije mjerilo mogućnosti ili nemogućnosti svega onoga što slijedi ili bi moglo slijediti ako se jednostavno tako nešto samo po sebi ili nečim manje ili više značajnim za tu mogućnost potakne ... Jasno vam je valjda kao što je jasno meni da mi nije jasno ili mi bar sve nije jasno ... Sjećanje na program crno-bijelog televizora danas mi bliješti ispred očiju ! Sjećati se nečega čega se jednog dana nitko neće sjećati ili već danas nema mogućnost sjećati se samo po sebi je privilegija koju moramo prihvatiti kao odgovornost našeg uma i nikada dozvoliti da nam ta misao pobjegne, nestane ili joj učinimo ono što činimo svemu što nam prestaje biti vrijedno, potisnemo je ... Nisam bio zreo za to što sam vidio a sigurno nisam bio spreman gledati viđeno ... Ali vidjeti bilo je predivno, trenutak je trajao kao vječnost, i tada sam znao da će taj trenutak jednostavno učiniti razliku izmedju mojeg života i života nekih drugih ... Moram biti zahvalan jer sam uspio zapamtiti, i danas znati da je to bilo sve što mi je trebalo, jedan niz crno, sivo, bijelih točkica na ekranu u beskrajnoj igri svjetla i sjene ... Samo to, i ništa više ! Bio sam spreman ! Zato DANAS znam ! Jeste li VI spremni ??? |
